Lice u ogledalu donosi noć,
previše lijeno da bi volio...
previše tužno da bi mrzio...
I možda je najbolje se vratiti...
i ostati sam....
ostati sam....
Smiješ se, jer neznaš razliku..
što je stvarnost, a što laž...
Ali svaki tvoj pokret je savršen...
Od tebe mi stalno zastaje dah...
Zastaje dah...
I naša su snaga
čuvari sjećanja...
Koji ponekad nestanu, ali
uvjek se vraćaju,
uvjek se vraćaju,
po još!
Ostati sam...